O nama

Simon Franko: Što je potrebno za uspjeh europskog zelenog plana?

Nakon dugogodišnjeg igranja marginalne uloge u oblikovanju politike EU-a klimatske su se promjene ipak našle u središtu pozornosti. Sklop političkih inicijativa, koji je predstavila Europska komisija, ima ambiciozan cilj: do 2050. godine učiniti gospodarstvo EU-a održivim, a Europu dovesti do naslova prvog klimatski neutralnog kontinenta.

Pitanje je što je potrebno učiniti kako bi se to ostvarilo?

Jedini je pravi način pokazati ostatku svijeta da možemo smanjiti emisije, uvoditi inovacije i kružno gospodarstvo, bilježiti gospodarski rast te istovremeno stvarati dodanu vrijednost za društvo. No što će nam ambiciozni ciljevi bez dobroga plana? Moramo razmisliti tko je ključni igrač koji bi mogao doprinijeti uspjehu tog zelenog plana. Tko je temelj toga?

Odgovor na to pitanje jest – industrija.

Zeleni plan donosi mnogo prilika za industriju, ali samo ako se provodi na pravi način. Jedinstveni okvir za uspješnu i učinkovitu tranziciju ključ je koji će otvoriti vrata velikim, kao i malim i srednjim poduzećima, te im omogućiti da svoju pretvorbu usmjere ne samo na zelenija nego i na održiva gospodarstva.

Tvrtka BASF prepoznala je trenutačne probleme i već je načinila korak u smjeru zelene, održive budućnosti i pokrenula više projekata u područjima energije i klime, plastike i kružnog gospodarstva te okoliša i kemikalija.

Energija i klima

Značajno smanjenje emisija CO2 može se ostvariti samo znatnom elektrifikacijom industrijskih procesa. To posljedično vodi do velikog povećanja potražnje za električnom energijom s niskim emisijama ugljika.

Pogon tvrtke BASF u njemačkom Ludwigshafenu, koji se smatra najvećim kemijskim pogonom u svijetu, sam potroši jedan posto (6 TWh) njemačke potražnje za električnom energijom. Za prelazak na elektrifikaciju proizvodnje potrebno je znatno povećati potrošnju iz obnovljivih izvora – BASF-u bi tako s novim, klimatski prihvatljivim proizvodnim procesima trebalo tri do četiri puta više električne energije.

Plastika i kružno gospodarstvo

Kružno gospodarstvo znači razdvajanje rasta i potrošnje resursa. Jednostavno rečeno, pokrenuti kružno gospodarstvo znači na najbolji mogući način iskoristiti ograničene resurse našega planeta: oni se moraju što dulje upotrebljavati kako bi se smanjio otpad i stvorila dodana vrijednost kroz obnovljive izvore.

Svima su nam potrebne tehnologije za napredak u smjeru održivog kružnog gospodarstva. Posebno su važne tehnologije povezane s plastikom jer je plastični otpad danas jedna od najvećih briga čovječanstva.

Tvrtka BASF također je svjesna problema plastičnog otpada, zato smo i pokrenuli projekt ChemCycling. U okviru projekta razvili smo tehnologije pri kojima se plastični otpad toplinsko-kemijskim procesima razgrađuje u ulje ili plinovite proizvode, koji služe kao sirovina za kemijsku industriju. Te sirovine u našim proizvodnim sustavima zamjenjuju fosilne te se upotrebljavaju za proizvodnju novih proizvoda, posebice plastike.

Okoliš i kemikalije

Kemijska industrija svakako je spremna podržati strateški cilj Komisije, da na europsko tržište ulaze samo one kemikalije koje su benigne i ne štete zdravlju ljudi ili okolišu. Međutim, zabrana određenih kemikalija mogla bi staviti europsku industriju u nepovoljniji konkurentski položaj. Mnogobrojne kemikalije koje bi mogle biti zabranjene upotrebljavaju se za proizvodnju drugih kemikalija – one su sirovine za izradu mnogih gotovih proizvoda koje svakodnevno upotrebljavamo.

U skladu s uredbom REACH (registracija, ocjena, autorizacija i ograničavanje kemikalija) tvrtka BASF registrirala je pristup skupini od 2000 kemikalija koje uglavnom imaju opasna svojstva. Međutim, mnoge naše kemikalije, ako ne i većina njih, upotrebljavaju se za proizvodnju drugih kemikalija, prodaju se u mješavinama u niskim koncentracijama ili su trajno ugrađene kao stabilizatori u polimernu matricu, kao što su npr. stabilizatori za zaštitu plastike od propadanja pod utjecajem svjetlosti ili topline.

Vjerujemo da nema potrebe za potpunom zabranom kemikalija s opasnim svojstvima u industrijske i profesionalne svrhe jer je njihova sigurna uporaba dokaziva. Pritom, naravno, treba uzeti u obzir načela ograničavanja rizika koja su navedena u uredbi REACH. Inovativnoj industriji je definitivno potreban širok izbor kemijskih tvari.

Zaključak

Ambiciozni zeleni plan jedini je pravi put do održive budućnosti. Za uspjeh dogovora potrebna nam je snažna industrijska politika.

Propisi će igrati ključnu ulogu i određivati koliko će tvrtke biti brze i učinkovite u toj zelenoj tranziciji. Inovacije i pametne odredbe kojima se potiče jedinstveno tržište i osiguravaju jednaki uvjeti tržišnog natjecanja (npr. u energetici, u području politike tržišnog natjecanja), pravi su recept za uspjeh zelenog plana.

Sažetak: industrija pridonosi tehnologijama i održivoj kemiji; kreatori politika pružaju okvir za uspješnu i učinkovitu tranziciju.

Autor: Simon Franko, glavni direktor tvrtke BASF u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji