Simon Franko: Ako donositelji političkih odluka ne budu imali sluha za kemijsku industriju i povjerenja u nju, nećemo ostvariti ciljeve europskog zelenog plana

Krajem godine obično se osvrćemo na put koji smo prošli te na postignuća i rezultate koje smo ostvarili tijekom godine. Ljudi su po prirodi uglavnom zadovoljni svojim doprinosom. Mnogi od nas svjesni su da smo mogli učiniti i više da nas nisu ograničavale okolnosti i vanjski čimbenici, na koje nismo mogli utjecati. Rjeđe tražimo otvorene i iskrene povratne informacije svojih partnera, prijatelja, kupaca ili kolega: o tome što oni misle o našim rezultatima, gdje i kako smo mogli mi utjecati na vanjske čimbenike kako bi nam bilo bolje, gdje je granica između vlastitih interesa i ciljeva i rada za zajedničko dobro?

Na ljestvici konkurentnosti švicarskog instituta IMD među 64 države, Hrvatska u posljednje vrijeme zauzima pozicije oko 50. mjesta. U zemlji natjecatelja i svjetskih sportskih fenomena (rezultati nogometne reprezentacije!) uvjeren sam da bi taj rang u sportu komentirali jednom riječju – katastrofa! Ove smo godine zauzeli točno 50. mjesto, što je pad od četiri mjesta u odnosu na 2022. godinu, zbog – između ostalog – obrazovnog sustava koji je daleko od gospodarskih potreba 21. stoljeća, te nepripremljenosti za zelenu i digitalnu tranziciju. Iako, dakle, o sebi razmišljamo kao o mudrim, prodornim i snalažljivim ljudima, drugi o nama, kako se čini, nemaju takvo mišljenje.

Zato kao osoba kojoj su važne i europske vrijednosti, u nastavku navodim nekoliko vlastitih misli o napredovanju europske zelene tranzicije i njezinim zamkama te o ulozi kemijske industrije u konkurentnom i zelenom europskom gospodarstvu. Neka vam ove misli posluže i za razmišljanje prije postavljanja ciljeva za 2024. godinu, ponajprije o tome što ćemo učiniti kod sebe i u svojoj okolici kako bi se Hrvatska na ljestvici međunarodne konkurentnosti popela barem pet mjesta više. Ako to nije naš cilj, zapravo ne znam što jest. Jer bez konkurentnog i snažnog gospodarstva i industrije nema ni socijalne države. 

Trn u peti zelene tranzicije europskog gospodarstva

Danas se suočavamo s jednim od najvećih izazova u povijesti – s klimatskim promjenama i prekomjernim iskorištavanjem prirodnih resursa te uništavanjem bioraznolikosti. Međutim, dobro je i pohvalno da sve više tvrtki provodi sve više aktivnosti zelene tranzicije.

Europski zeleni plan nudi mnogo prilika za širi industrijski krajolik u Europi. Na žalost, za većinu europskih tvrtki zakonodavstvo u području održivosti i zelene tranzicije suviše je složeno i ambiciozno, što može dovesti do još veće nekonkurentnosti i egzodusa industrije iz Europe. Uvjeren sam da tvrtke, i zbog prevelikog opsega, još uvijek ne poznaju u dovoljnoj mjeri zeleni zakonski paket i svoje buduće obveze. BASF je ocijenio da taj paket obuhvaća od 14.000 do 15.000 stranica novih zakonskih odredbi, što je u kratkom vremenskom roku nemoguće dobro proučiti i prilagoditi se tim promjenama. Uz velik teret cijena energije i geopolitičke napetosti, gospodarstvo u ovom trenutku treba stabilan i predvidiv zakonski okvir.

Svi zajedno koračamo tankom crtom između dugoročnih ciljeva i kratkoročnih mogućnosti. Činjenica je da u samo nekoliko godina nije moguće promijeniti i prilagoditi cjelokupnu industriju, te da je zelena tranzicija, primjerice u energetski intenzivnoj industriji, bitno teže ostvariva nego u uslužnim djelatnostima. Ali, da ne bi bilo greške – BASF u potpunosti podržava zelenu tranziciju, unatoč tome što na nas utječu gotovo sva područja tog dogovora. Uspješno suočavanje s tim izazovom te uspješno ispunjavanje svih ciljeva zahtijevat će velik napor. Zato želimo konstruktivno surađivati s dionicima koji oblikuju politike i svom ostalom zainteresiranom javnošću. 

Zelena budućnost počinje kemijom

Kemija je bitna za sve aspekte suvremenog života i za sve što definiramo kao čiste tehnologije. Jedna je od najvećih industrija u Europi (četvrta po veličini, zapošljava 1,2 milijuna ljudi) i proizvodi sirovine za druge djelatnosti. O tome svjedoči i podatak da se čak 96 posto materijala za različite proizvode stvara kemijskim procesima. Bez kemije nema parfema, čipova, automobila, pametnih uređaja, nema velikog dijela industrije, bez kemije nema recikliranih i razgradivih materijala, ni zelene, čiste tehnologije! Opravdano tvrdim da bez kemije neće biti učinkovite zelene tranzicije europskog gospodarstva.

Zato je pogrešno misliti da je rješenje (1) u zabrani uporabe kemikalija (EU zakonodavstvo u području kemikalija već danas je najstrože i najzahtjevnije u svijetu); (2) u ograničavanju kemijske industrije te usporavanju njezinih inovacija i investicija; (3) u smanjenju proizvodnje i njezinu preseljenju na druga tržišta, čemu, na žalost, u europskom prostoru svjedočimo već dulje vrijeme. Sve to loše utječe na našu konkurentnost i zasigurno ne pridonosi ostvarivanju zelenog plana. Znate li da mi u Europi zabranjujemo mnoge (polu)proizvode koje zatim putem gotovih proizvoda još godinama uvozimo s različitih svjetskih tržišta? Znate li da ove godine svjedočimo povijesnoj situaciji, da prvi put nakon više desetljeća uvozimo više nego što izvozimo, kako količinski tako i po vrijednosti? Jesmo li time postigli korak naprijed u zelenoj tranziciji, smanjenju emisija? Jesmo li riješili problem plastičnog otpada? Hoćemo li sve uvoziti iz Kine i zatim sav svoj otpad izvoziti natrag, je li to naše shvaćanje kružnog gospodarstva? Vjerujemo da točan odgovor znate i vi.

Kemija i održivost izvrsno se slažu i to BASF već dugo zna. Kao vodeća svjetska kemijska tvrtka osiguravamo inovativna rješenja koja bitno pridonose podršci održivoj transformaciji društva i optimalnoj potrošnji ograničenih resursa. Zelenom planu pridonosimo različitim revolucionarnim tehnologijama i održivim rješenjima – od programa za upravljanje ugljikom, do kružnog gospodarstva te inovacija proizvoda za pametnu mobilnost, obnavljanje zgrada ili održivu poljoprivredu. U gotovo svakom pojedinačnom području europskog zelenog plana već imamo ili razvijamo održivija rješenja. U europskoj kemijskoj industriji uz to već dugo radimo i na vlastitoj održivoj transformaciji i uvjeren sam da smo energetski puno učinkovitiji i održiviji nego naša konkurencija u drugim dijelovima svijeta (SAD, Azija). Smatram da je kemijska industrija jedina sposobna ispuniti ciljeve kružnog gospodarstva. Oblikovanje poticajnog poslovnog okruženja za konkurentnu europsku kemijsku industriju zato bi moralo biti prioritetni zadatak Europske komisije i vlada država članica EU-a.

Samo BASF je od 1990. do 2018. prepolovio emisije, a u istom razdoblju udvostručio proizvedene količine. Do 2030. godine u dodatno smanjenje emisija uložit ćemo četiri milijarde eura, unatoč rastu i novim pogonima. Već godinama ulažemo u naprednu reciklažu plastičnog otpada – naš je cilj da do 2025. godine otkupimo 250.000 tona takvog materijala. Inovativna tehnologija kemijskog recikliranja razvijena je do te mjere da mijenja pravila igre recikliranja plastike. Ona, naime, omogućuje izmjenu tvari različitog komunalnog plastičnog otpada, koji se danas ne može jednostavno reciklirati, u potpuno nov materijal. Dopunjavanje mehaničkog i kemijskog recikliranja bit će bitno za rješavanje problema plastičnog otpada u EU-u i ostvarivanje zajednički preuzetog cilja da se do 2025. godine u proizvode vrati 10 milijuna tona reciklirane plastike. PlasticsEurope već najavljuje znatno povećanje ulaganja u recikliranje kemikalija: s 2,6 milijarde eura 2025. godine na 8 milijardi eura 2030. godine. Za daljnje poticanje ulaganja u ključnu tehnologiju i prelazak na kružno gospodarstvo poziva na usklađen i čvrst politički i regulativni okvir.

Kao energetski intenzivna djelatnost, osim vlastite inovativnosti također su nam potrebne brze i odlučne mjere donositelja političkih odluka

Činjenica je da se kemijska industrija suočava s više poteškoća istodobno. Energetski smo intenzivna djelatnost (iako pritom stvaramo bitno manje emisija nego kineska konkurencija, gdje su emisije i do 10 puta veće, ali to nitko ne mjeri i ne poštuje). BASF troši čak jedan posto njemačke električne energije, a u cijeloj Europskoj uniji kemijska industrija još znatno više drugih vrsta energije, ponajprije zemnog plina (40 % kao ulazne sirovine). Pokušat ću to predstaviti slikovito: samo njemačka kemijska industrija za svoj rad godišnje treba oko 600 TWh, što je otprilike jednako godišnjoj proizvodnji struje u Njemačkoj.

Stoga je kemijska industrija (kao jedina industrija do sada) putem Vijeća europske kemijske industrije (Cefic) i u suradnji s Europskom komisijom pripremila dokument „Transition Pathway”, kojim se određuju prioriteti i mogući vremenski rokovi. To nije važno samo za nas, nego i za cjelokupno gospodarstvo. Kao što sam već naveo, većina sirovina koje europske tvrtke koriste u svojim procesima proizvede se upravo u kemijskoj industriji. Dokument je bio predstavljen mnogim vladama EU-a, ali je sluha za njega premalo.

Europska kemijska industrija na žalost gubi konkurentnost iz godine u godinu. Iz najvećeg proizvođača kemikalija u svijetu, u posljednjih 20 godina pali smo na samo 14 posto tržišnog udjela, ponajprije zbog brzog rasta kapaciteta i potrošnje u Aziji te onemogućavanja inovacija u EU-u. Zato smo vrlo kritični prema EU-u, kao i prema Hrvatskoj (koja obično kod donošenja važnih odluka i zakona u EU-u nema svoje stajalište, odriče se dijela svojih prava i suverenosti te ne brani svoja gledišta). U ovoj energetskoj krizi Europa bi morala odlučivati brže, pojednostaviti procese, poticati investicije, ali ne čini ništa konkretno. Ja pokušavam biti realist. Posljednjih godina jurimo iz krize u krizu, govorimo o polikrizi. Ono što mi snažno nedostaje od strane EU-a i voditelja država jesu brze i odlučne mjere koje nalaže krizni management.

Pred nama je, dakle, velik izazov. Moramo nadomjestiti dobavu ruskog plina, značajno smanjiti emisije i ostati konkurentni na globalnim tržištima. Tekući zemni plin može biti samo prijelazno rješenje jer je preskup i stvara tri puta veće emisije nego zemni (prirodni) plin, a osim toga ne vodi u ugljičnu neutralnost. Istina je da su se cijene zemnog plina donekle umirile, ali su još uvijek nekoliko puta veće nego u Americi, gdje su tvrtkama koje pružaju zelena rješenja ponuđeni golemi poticaji. S druge strane, Kina će nabaviti velike količine ruskih energenata. I tako nas je konkurencija ponovno pretekla.

U Europi pak, umjesto da za opstanak i konkurentnost svojeg gospodarstva potičemo inovacije, podržavamo suvremene tehnologije, omogućujemo veće kapacitete proizvodnje električne energije, mi raspravljamo, debatiramo i svađamo se, a ponajprije neprestano pišemo nove dogovore i zakone. Mnogi od njih nisu realni i predstavljaju tek čavao u lijes EU gospodarstva.

Epilog

Europski zeleni plan možemo ostvariti samo zajedno, čvrstom europskom industrijskom strategijom, koja će biti usko povezana s klimatskom i energetskom politikom. Strategijom koja osigurava prave korake za pragmatično provođenje i provjeru konkurentnosti politika europskog gospodarstva i vraća povjerenje u Europu. Zato sljedeću Europsku komisiju i Europski parlament pozivamo da v središte svojih mjera postave industriju EU-a i njezinu konkurentnost. Potrebna nam je njihova jasna obveza da će se izravno suočiti s tim izazovom. I to što prije.

Autor: Simon Franko, glavni direktor tvrtke BASF u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji